U četvrtak je u našoj školi održano predavanje poznatog fotografa i pisca Krunoslava Raca.
Krunoslav Rac hrvatski je fotograf divljih životinja, autor, pisac i veliki zaljubljenik u Velebit. Rođen je u Đakovu, diplomirao je na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku, a svoju profesionalnu karijeru posvetio je fotografiji i planini. Predsjednik je Ekološke udruge Lupus. Fotografijom se aktivno bavi od 1997. godine. Autor je brojnih samostalnih izložbi fotografija, redoviti je vanjski suradnik prestižnih hrvatskih časopisa. Autor je knjiga: „Velebit : iskustvo planine”, „Zemlja vuka i vjetra“, „Gacka : čovjek i rijeka“ te „Tragom medvjeda“.
Prisutne učenike 3. i 4. razreda fotografijom i riječju poveo je na putovanje kroz 145 kilometara dugačak masiv Velebita. Od Senja pa sve do kanjona Zrmanje, Rac je kroz objektiv i živu riječ dočarao zašto je ova planina, iako tek treća po visini, prostorno najveća i najznačajnija u Hrvatskoj.
Planina velikih zvijeri i povratnika
Jedan od najuzbudljivijih dijelova predavanja bio je posvećen bioraznolikosti.Velebit je dom tri najveće europske zvijeri – medvjedu, vuku i risu. Autor je posebno istaknuo uspješnu reintrodukciju risa i divokoze (kojih danas ima oko tisuću), čime su ove vrste vraćene s ruba izumiranja u svoje prirodno stanište. Učenici su imali priliku čuti i priču o vučici Tari, koja je putem GPS ogrlice znanstvenicima otkrila tajne kretanja vukova, te naučiti razliku između divlje i domaće mačke.Život na Velebitu određuje priroda. Iako fascinira pojavama poput Velebitske degenije (jedne od 73 endemske biljke) ili dubinama Lukine jame (1421 m), planina je negostoljubiva.Vode gotovo da i nema, a rijedak izuzetak je dragocjeni potok na Štirovači. Uz surovu klimu, Rac je upozorio i na poskoka, našu najotrovniju zmiju. Zanimljivo je da poskoci nemaju uši i ne čuju, ali su savršeno prilagođeni otkrivanju okoline drugim osjetilima.
Suživot čovjeka i planine
Danas na Velebitu živi jako malo ljudi zbog teških uvjeta, dok se stanovništvo u podnožju okrenulo moru gdje se bave turizmom i ribarstvom. Ipak, planina ostaje magnet za posjetitelje. Važnost Premužićeve staze kao remek-djela graditeljstva, ljepotu Dabarskih kukova te edukativnu ulogu Kuće Velebita u Krasnu. Predavanje je zaključeno važnom ekološkom porukom: „Što doneseš, to i odnesi“. Na Velebitu nema kanti za otpatke. Čuvanje Parka prirode i Nacionalnih parkova (Sjeverni Velebit i Paklenica) odgovornost je svakog pojedinca – sve smeće koje donesemo u planinu, moramo odnijeti sa sobom.
Učenici su bili zadovoljni i vrlo aktivni- postavljali su pitanja te pokazali interes za temu. Putovanje riječju i slikom kroz Velebit završilo je u veselom ozračju, obogaćeno novim znanjima i lijepim dojmovima.
Učiteljica Ana-Marija Cvitković
Ravnateljica Jasminka Devčić
