Pisana riječ izvor je znanja, a za ljubitelje čitanja predstavlja ulaz u neistražene svjetove. Potraga za savršenom knjigom može potrajati cijeli život, a ona prije svega kreće u knjižnicama ili knjižarama. Prelistavanje te iščitavanje stranica s vremenom postane sastavni dio života svakog pravog knjigoljupca, a pronalaženje knjižnih bisera u njima izaziva oduševljenje. Jedan takav biser krije se u knjizi Ploveća pariška knjižara autorice Nine George.
Roman započinje upoznavanjem s likom Jeana Perdua, književnog ljekarnika po zanimanju. Njegov uhodani život u Provansi mijenja se saznanjem da ga novootkriveni rukopis pisca Josea Saramaga vraća na ploveću knjižaru. U tom trenutku čitatelj započinje plovidbu francuskim kanalima zajedno s monsieurom Perduom i ostalim živopisnim likovima. Svi oni traže u književnoj ljekarni odgovore na svoja životna pitanja, ujedno pokušavajući riješiti probleme koji su sastavni dio njihovih života. Ono što kroz cijeli roman oduševljava je referiranje na brojna djela književnosti u kojima Jean Perdu pronalazi „lijekove“ za svoje suputnike.
Roman Ploveća pariška knjižara posveta je knjigama i čitanju. Njegov nas sadržaj podsjeća koliko je čitanje važno, ali i na ljepotu koju književnost nudi. Svaka stranica je poput plovidbe među knjigama koje uistinu mogu biti lijek, kao što Jedan Perdu i tvrdi. Dok plovi, on sastavlja svoju Veliku enciklopediju malih osjećaja punu citata o čitanju. Za ovaj roman je potrebno sebi dopustiti vremena i uživati u svakoj napisanoj riječi, stoga se čitajući zaogrnite dekicom, napravite najdraži napitak i zaplovite u svijet pariške knjižare.
INSPIRATIVNI CITATI IZ PLOVEĆE PARIŠKE KNJIŽARE
„Knjiška prijateljstva traju cijeli život, a riječi, likovi, glasovi autora, ono što doživljavamo s njima, tako su gusto isprepleteni, kao kad s nekom osobom živimo cijeli život.“
„Ljubav je kad mijenjaš strane, kad srcem drugoga gledaš na bol i nadu, kad vlastiti ego zašuti kako bi čuo drugoga i kad zamjećuješ manje onoga što je „drukčije“.“
„Čovjek koji je napisao knjigu i onaj koji čita povezani su mislima, riječima i uspomenama i snovima, koje jedan otkriva, a drugi u sebi pretvara zvuk, misli i iluzije.“
„Umijeće čitanja slično je umijeću življenja. U početku se nadaš da će ti pravila i uputstva o upotrebi pomoći da postupaš ispravno i da odbaciš sve što je neispravno, ili da u najmanju ruku drugi ne primijete da si zakazao. Da postaneš netko. Da budeš uporabljiv za nešto.“
Maja Brajković, školska knjižničarka
