Posljednje srijede u veljači naša je škola obilježila Dan ružičastih majica, poznat i kao Pink Shirt Day – dan posvećen borbi protiv vršnjačkog nasilja i promicanju tolerancije, poštovanja i prijateljstva. Učenici i djelatnici naše škole pridružili su se obilježavanju odijenuvši ružičaste majice kao simbol podrške i zajedništva. Tijekom dana provedene su različite aktivnosti – radionice na temu nenasilne komunikacije, izrada plakata s porukama tolerancije, a posebno je istaknut razgovor o važnosti međusobnog uvažavanja:
IVAN: Lana, što je to na tebi? Izgledaš kao ogromna žvakaća guma. Zar nisi prerasla tu roza boju?
MAŠA: Boja je sasvim u redu. Ali tvoj komentar baš i nije.
IVAN: Ma daj, malo se šalim… ali… stvarno… svi u razredu će ti se smijati. Pink je za male bebe, a ne za školu.
MAŠA: Zanimljivo je kako misliš da je „šala“ kad nekoga pokušavaš poniziti. Znaš li uopće koji je danas dan?
IVAN: Znam … srijeda… dan kad se nosi nešto normalno, a ne to – to vrištanje od boje.
MAŠA: Danas je Dan ružičastih majica. Nosi se upravo zato da bi se reklo STOP takvim komentarima kakve ti sad bacaš.
IVAN: Daj Lana, jedna majica će sad spasiti svijet od svađa? Moš mislit. To je samo obična krpa.
MAŠA: E, pa nije stvar u krpi, nego u poruci. Prije puno godina u Kanadi su jednog dječaka maltretirali jer je nosio ružičastu majicu u znak podrške bolesnoj majci. Njegovi prijatelji su je svi sutradan obukli da ga zaštite. Ti bi se vjerojatno pridružio onima koji su ga zezali, je li?
IVAN: Nisam… nisam znao za tu priču. Mislio sam da je to samo neki novi modni hir.
MAŠA: Vidiš Marko, nasilje ne počinje uvijek šakama. Počinje baš tako – „bezopasnim“ forama, ruganjem i tvojim pokušajem da ispadneš veći i važniji.
IVAN: Samo sam htio ispasti smiješan. Nisam razmišljao da te to stvarno može pogoditi.
MAŠA: Smiješno je kad se smijemo svi ZAJEDNO, a ne kad se svi smiju JEDNOME. Ova majica je podsjetnik da nitko u našoj školi ne smije biti meta zato što je drugačiji ili zato što se ne uklapa u tvoja pravila.
IVAN: U pravu si. Ispao sam jadan, a ne faca. Oprosti, Lana. Sutra možda neću imati roza majicu, ali ti obećavam da ću prvi stati uz svakoga kome se netko pokuša rugati kao ja tebi danas.
MAŠA: To je zapravo jedino što je bitno. Ružičasta boja se ispere i skine, ali to kako se ponašamo jedni prema drugima, to je ono što ostaje.
Idemo u razred?
IVAN: Idemo!
Posebno smo ponosni na kreativnost i angažman naših učenika koji su svojim porukama poslali jasnu poruku: nasilju nema mjesta u našoj školi. Zajedničkim djelovanjem želimo graditi sigurno i poticajno okruženje u kojem se svatko osjeća prihvaćeno, poštovano i vrijedno. Nastavljamo njegovati kulturu dijaloga, empatije i međusobne podrške – ne samo danas, nego i svako sutra.
Ravnateljica Jasminka Devčić
