Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke, razdoblje u kojem se posebna pozornost posvećuje podizanju svijesti o jednoj od najčešćih zloćudnih bolesti kod žena. Obilježen ružičastom vrpcom, simbolom podrške, solidarnosti i nade, ovaj mjesec podsjeća nas na važnost prevencije, redovitih pregleda i ranog otkrivanja bolesti, koji mogu značajno pridonijeti uspješnijem liječenju. Ujedno je to prilika da pružimo podršku svim ženama koje se suočavaju s ovom dijagnozom, odamo priznanje njihovoj hrabrosti i snazi te potaknemo otvoren razgovor o važnosti brige o vlastitom zdravlju. Jer pravodobna informiranost, međusobna podrška i briga o sebi mogu napraviti veliku razliku – a svaki korak prema osviještenosti korak je prema zdravijoj budućnosti.
Iako bi mnogi rekli kako se odrasle i starije osobe trebaju brinuti, postoje i djeca koja se brinu, te je upravo briga i empatija jednog učenika naše škole potakla na pisanje prigodnog teksta kojeg prenosimo u cijelosti:
“🎀 LISTOPAD – MJESEC BORBE PROTIV RAKA DOJKE 🎀
Listopad je mjesec ružičaste vrpce. Mjesec u kojemu zastajemo na trenutak i prisjećamo se svih žena koje vode jednu od najtežih životnih bitaka. Žena koje se svakoga dana bude s nadom da će sutra biti bolje. Žena koje se smiju pred drugima, iako u sebi nose strah koji je ponekad teško izgovoriti naglas. Žena koje pokušavaju biti snažne čak i onda kada im je najpotrebnije da netko zagrli njih i kaže im: „Nisi sama.” 
Rak dojke nije samo dijagnoza napisana na komadu papira. To je trenutak u kojemu se svijet jedne žene može promijeniti u nekoliko sekundi. To su pitanja bez odgovora, neprospavane noći, zabrinutost obitelji i nada koja se iznova pronalazi čak i onda kada je teško. To su majke, bake, sestre, kćeri, supruge i prijateljice. Žene koje imaju svoje snove, planove, neostvarene želje i toliko ljubavi koju još žele pružiti ljudima oko sebe.
Iza svake žene koja se bori postoji priča koju možda nikada nećemo čuti. Postoji obitelj koja strepi, dijete koje želi da njegova mama uvijek bude tu, partner koji se nada zajedničkim godinama i prijateljica koja bi učinila sve samo da može olakšati njezinu bol. Ponekad ne znamo kroz što netko prolazi. Ponekad iza osmijeha stoje brige koje ne možemo ni zamisliti. Zato budimo nježniji jedni prema drugima. Nikada ne znamo koliko nekome znači lijepa riječ, zagrljaj ili iskreno pitanje: „Kako si, stvarno?”
Ovaj mjesec posvećen je i ženama koje su prošle kroz teško liječenje, ženama koje i dalje vode svoju bitku te svima koji čuvaju uspomenu na one koje više nisu s nama. Njihove priče, ljubav i trag koji su ostavile ne nestaju. One ostaju u obiteljskim uspomenama, u fotografijama, u omiljenim pjesmama, u riječima koje su govorile i u ljubavi koju su podijelile s drugima.
Ali ovaj mjesec nije samo mjesec tuge. On je i mjesec nade. Podsjetnik da nitko ne bi trebao prolaziti kroz bolest bez podrške, razumijevanja i ljubavi. Podsjetnik da trebamo razgovarati o zdravlju, odazivati se na preporučene preglede i ozbiljno shvatiti promjene koje primijetimo na svom tijelu. Rano otkrivanje može značajno povećati mogućnost uspješnog liječenja.
Za svaku ženu koja se danas boji.
Za svaku koja čeka nalaze i nada se dobrim vijestima.
Za svaku koja prolazi kroz liječenje i pokušava pronaći snagu za novi dan.
Za svaku koja je pobijedila i svojim iskustvom daje nadu drugima.
Za svaku obitelj koja pruža podršku i za svaku osobu čija nam uspomena zauvijek ostaje u srcu.
Ovaj listopad nosimo ružičastu vrpcu ne samo na odjeći, nego i u svojim srcima. Nosimo je kao znak podrške, suosjećanja i svijesti. Jer nijedna žena ne bi trebala osjećati da je sama u svojoj borbi.
Možda ne možemo izliječiti svaku bol, ukloniti svaki strah ni promijeniti svaku priču. Ali možemo slušati. Možemo biti uz nekoga. Možemo potaknuti na pregled. Možemo širiti svijest umjesto šutnje i nadu umjesto ravnodušnosti.
Iza svake ružičaste vrpce nalazi se nečiji život. Nečija mama. Nečija kći. Nečija sestra. Nečiji cijeli svijet.
Neka ovaj listopad bude podsjetnik da nikada ne smijemo zaboraviti koliko je život dragocjen i koliko znači imati priliku za još jedan zagrljaj, još jedan razgovor, još jedan zajednički trenutak.
Za sve žene koje se bore. Za sve koje se nadaju. Za sve koje pamtimo.
Neka ružičasta vrpca bude više od simbola. Neka bude obećanje da ćemo govoriti, podržavati, pomagati i podsjećati jedni druge da je svaki život vrijedan borbe, ljubavi i nade.
Učenik Ivan Jergović, 7.c
Duboke riječi našeg učenika Ivana dotaknule su srca svih nas. One su dokaz da naša mladost osjeća, razumije i suosjeća. Kao ravnateljica, ali i kao žena, zahvaljujem Ivanu što je u ime cijele naše školske obitelji poslao ovako snažnu poruku podrške. Svim ženama koje vode svoju najvažniju bitku poručujemo: mislimo na vas, i tu smo za vas.
Ravnateljica Jasminka Devčić
